Džemal je rođen u Todorovu, u općini Velika Kladuša, 7. jula 1935. godine. Neposredno nakon ženidbe, Džemal je doselio u Bosansku Krupi, gdje i danas živi. Kroz razgovor s njim, primijetili smo da i sa svojih 76 godina, još uvijek vlada datumima, govoreći o danima iz mlađih dana, vojsci i ženidbi. Džemal se prvobitno bavio prepariranjem životinja. U početku je to bila glava ovna, a zatim patke, lasice i ribe. Stupa, sokovnik i makete kuća su samo dio Džemalove kolekcije i djelo njegovih ruku. Inspiraciju za meketu kuće, Džemal je našao u porodičnoj kući u kojoj je rođen.
Sve ovo što smo spomenuli i što je djelo ovog vrijednog čovjeka, je samo dio onog što je on napravio. Naime, prije rata on je napravio dvije lađe, stolicu za ljuljanje, sto, police za knjige i cvijeće i čak ogradu za stubište u kući u kojoj sada živi. Džemal nije imao od koga da uči ovaj zanat, jednostavno je rođen s ovakvim talentom. Ali prema riječima Džemalove kćerke Zumrete Behrić, saznajemo da je Džemalov otac bio kovač, pa otuda i njegovo umijeće za ovaj zanat.
Džemal Behrić, čovjek pun optimizma, primjer koji bi mogao svakome poslužiti, kako iskoristiti slobodno vrijeme, kako zidar, kao što je on nekad bio, ili čovjek bilo kojeg drugog zanimanja može obnoviti svoju tradiciju i zaštiti od zaborava.
Ukućani su Džemalu najveća podrška, u šta smo se i uvjerili. Njegova kćerka Zumreta reče da je najveća radost za nju kad u očevim očima vidi zadovoljstvo nakon što danima radi na nekom proizvodu.
I mi se zaista radujemo i divimo proizvodima ovog vrsnog zanatlije. Ali kroz razgovor s njim i njegovom kćerkom, otkrili smo da Džemal iza sebe bilježi i još jedan uspjeh iz 1955. godine, kada je bio na služenju vojnog roka. Tada je naime, on jedini bio koji je uspio popraviti top, koji niko drugi, pa čak ni stručna tehnička služba nije mogla napraviti.
O budućim planovima, Džemal nam je otkrio da ima u planu, ako ga posluži zdravlje, napraviti vodeni mlin, baš onakav kakav je nekad bio, kada je Džemal, kako reče, nosio žito da melje.
Za kraj, u par riječi opisaćemo, ovog skromnog, ali nadasve vrijednog, hrabrog čovjeka, koji i pored svih životnih nedaća ne posustaje, ide rame uz rame sa životom i daje sve od sebe da sve ljude oko sebe čini sretnima.
Nama preostaje samo da Džemalu poželimo dug život i zdravlje kako bi svojim zlatnim rukama zaštitio od zaborava sve ono što nikako ne bismo smjeli zaboravit.
(Enisa Bajrić/radiobk.net)
Komentari