Povodom obilježavanja godišnjice od pogibije legendarnog komandanta 505. bužimske Viteške brigade, brigadnog generala Izet Nanić, navijačka skupina Streeitsse jučer je organizovala marš iz Bosanske Otoke prema Ćorkovači, mjestu gdje je Izet Nanić okončao svoj ratni put davši život u odbrani domovine.
Pogledajte više fotografija na našoj Facebook stranici, klikni ovdje
Vođa marša i jedan od incijatora, bio je naš sugrađanin Emir Bešić.
Organizaciju marša svojim učešćem su pomogla i ostala udruženja iz Bosanske Otoke između ostalih: Udruženje logoraša i invalida, kao i KUD Mladost i Aktiv žena Otoka. Na marš od Bosanske Otoke preko Čave do Ćorkovače uputilo se oko 40 Otočana, sa tekbirom prisjećali su se najvećih bosanskih Vitezova i najvećeg krajiškog sina Izeta Nanića. Tokom puta prema Ćorkovači, posjetili su spomen obilježje šehidima 505. Viteške brigade u Čavi, kao i kuću bivšeg komandira legendarnih Hamzi, Šefika Alića.
Organizatori marša ističu da je ovo nešto najmanje što su mogli da urade kako bi odali počast hrabrim bužimskim Vitezovima što su svojom viteškom borbom doprinjeli da danas živimo u slobodi, miru i u jedinoj nam domovini Bosni i Hercegovini.
Organizator se takođe, zahvaljuje vlasniku pekare UNA iz Bosanske Otoke, Nurfidu Memiću na obezbjeđenoj hrani i osvježenju tokom marša, zahvaljuju se organizatoru obilježavanja godišnjice od pogibije rahmetli Izeta Nanića na toplom dočeku i na obezbjeđenom prevozu za učesnike marša u povratku za Bosansku Otoku.
Stazom šehida bužimskog Viteza
Posljednji put sklopi oči tog kobnog 05. augusta 1995. godine. Tog dana prestalo je da kuca junačko, hrabro, bosansko, ratničko, viteško, a nadasve bužimsko srce, srce ponosa i prkosa cijele Bosanske Krajine i Republike Bosne i Hercegovine.
Stali su u red njegovi saborci da se posljednji put oproste od svog vođe. Sagnuli su da poljube to vedro i prkosno lice junaka, umotano u bijele ćefine.
Suze su tog dana lile kao kiša. Plakao je Bužim, plakala je Bosna i Hercegovina. U jednom trenutku se činilo kao da se cijeli svijet sakupio na jednom mjestu!
Jecaj, plač, tuga, bol za odlazkom legendarnog komandanta Izeta Nanića osjećali su se u zraku. Ta mala herojska čaršija postala je gluha i nijema, za sva druga zbivanja okolo. Zavladali su šok i nevjerica, da je zauvijek napustio nas naš komandant Izet Nanić i otišao stazom šehida, da bude komandant stroju hiljadama šehida koji su dali svoje živote za odbranu domovine.
Crni august! Peti dan u tom mjesecu!
Dan kad je BiH ostala bez hrabrog ratnika, neustrašivog viteza, legendarnog vođe, ponosnog sina i prkosnog Bošnjaka. Oštar, vojnički i britki hod od na čelu Vitezova, dok su prolazili bužimskom čaršijom, krasio je ovog borca.
Mehku dušu je pokazivao samo u razgovoru sa porodicama šehida i opraštanju od svojih saboraca šehida. Junačko srce, dok je rame uz rame išao sa borcima 505. Viteške bužimske brigade na prve linije razgraničenja.
Skromnost i skrušenost, ne izdvajajući se po vojnom činu i mjestu na koje je bio postavljen. Njegova dobronamjernost i merhametluk ogledali su se dok je sa svojim saborcima djelio i posljednji zalogaj u tom ratnom vihoru i crnom vilajetu koji se nadvio nad Bužimom.
Oštroumnost, energičnost i hrabrost, najkraće rečeno bio je čovjek sa velikim ljudskim vrijednostima. Ostaće zapamćen kao borac i stariješina, spreman uvijek na nove herojske podvige, vedar i nasmijan.
Njegovi govori pred postojenom 505. Viteškom brigadom davali su nadu, euforiju i entuzijazam do konačne i slobodne Republike Bosne i Hercegovine. Borbu i svaki pedalj slobodne zemlje smatrao je važnijim od vlastitog života. Bedem odbrane naše Bosanske Krajine, čin generala dobio je posthumno.
Brigadni general Izet Nanić, odlikovan je i ordenom heroja oslobodilačkog rata.
Ne osjeti naš Izo miris slobode, bila je tu, viorila se nad našim krajem, ipak „Vitez od Bužima“ zauvijek nas je napustio! I danas nakon 16. godina, ista ona gorčina i knedla u grlu, bol u prsima, a i kiša nad Bosanskom Krajinom. Pada kiša, padaju krajiške suze za jednim od najvećih sinova Bosne. Plače Bužim i oplakuje svog heroja.
Padaj kišo, ali ne možeš saprati svaki grumen bosanske zemlje natopljen krvlju šehida! Čak ni danas se ne mogu naći prave riječi u ovom bolnom trenutku!
I danas uspomene kao pečat urezane i opomena da lik i djela generala Izeta Nanića ne smiju biti zaboravljena.
10. maj, 30. juni, 15. april, 27. juli, 25. oktobar, 05. august i tako skoro svaki dan u mjesecu i godini u ratnom vihoru od 92. do kraja 95. godine.
Neko će se zapitati šta predstavljaju ti datumi. Ne, to nisu obični datumi.
www.bosotoka.net
Komentari